Naš prvi blaženik
Bl. Ivan Marija od Križa Mendez
Svećenički poziv
Juan Maria od Križa rođen je u San Esteban de los Patos, 25.09.1891. Umro je u Silla (Valencia) – 23. 08.1936. Proglašen je blaženim 11. ožujka 2001. u Rimu.
Rodio se u malenom mjestu san Esteban de los Patos, u plemenitoj kršćanskoj obitelji. Iako siromašna, obitelj je bila otvorena životu i čvrsta u vjeri prožetoj svakodnevnim obvezama.
Na krštenju 27. rujna 1891., samo dva dana nakon rođenja, dobiva ime Maria, kao prvi od petnaestero djece. Ovdje započinje njegov kršćanski put koji će ga odvesti sve do mučeništva i svjedočanstva vjere i jedinstva s Kristom, u životu i u smrti.
Vrlo brzo osjetit će svećenički poziv za koji će se boriti čitavog svog života u trpljenju i odricanju.
U bogosloviji se ističe kao nadaren student te drag i dobar prijatelj. 18. ožujka 1916. je zaređen, a samo dva mjeseca poslije biskup ga šalje na župe gdje će se pronijeti glas o svetom, siromašnom, milosrdnom i samoprijegornom svećeniku.
Bit će istinski zagovornik Euharistije, marijanske pobožnosti, neprijatelj grijeha, osobito psovke i dobar propovjednik, te kateheta.
Dehonijanac
U traženju svoga poslanja, susreo se s mnogim redovničkim zajednicama. Ali odlučujući susret imao je s patrom Guglielmo Zicke, tada misionarom u Kamerunu i utemeljiteljem Svećenika Srca Isusova (dehonijanaca) u Španjolskoj. On mu pokazuje put predanja u službu Božju u zadovoljštini i naknadi Presvetom Isusovom Srcu, posvećujući se Ocu sve do kraja kao “prorok ljubavi i sluga pomirenja u svijetu”, prema životnom Pravilu Družbe.
Dana 31. listopada 1926. na svetkovinu Krista Kralja, posvećuje svoj život u dehonijanskoj zajednici u Alicanteu. Ovdje će se godinu dana posvetiti radu s dječacima kolegija i ljudima obližnje crkve, ostavljajući primjer nesebičnog darivanja. No, ovo dječačko sjemenište dehonijanaca nalazilo se u iznimno teškim uvjetima i velikom siromaštvu, tako da je njegov primjer raspoloživosti još više dolazio do izražaja.
Pozvan od Gospodina da im bude duhovni voda, potpuno se stavlja na raspolaganje i službu sjemeništaraca u svim njihovim potrebama. Ovdje, u najboljem smislu riječi, postaje Ivan od Križa.
Prolazio je svijetom čineći dobro – vjerno nasljedujući Učitelja. Često se od njega mogla čuti riječ utjehe, savjet ili nešto što bismo mogli nazvati dar milosti Božje koji usmjerava na pravi put. Narod govoraše da je bio svet… Korijeni njegove svetosti su u krštenju, i dalje u Euharistiji i marijanskoj pobožnosti.
Svjedok vjere
Godina 1936. je bila godina nasilja i smrti u Španjolskoj. Htijući ga poštedjeti daljih napora s obzirom na zdravstveno stanje, poglavari mu odlučiše dati priliku za odmor i nešto mirniji život šaljući ga na službu u svetište Garaballa.
No, ovdje ga zatiče španjolski građanski rat. Tek što je stigao, vojnici zapališe glavnu crkvu u gradu. Na njegove prigovore radi ovog zločina i profanacije svetog mjesta odgovoriše tako što ga uhitiše i strpaše u zatvor s drugim svećenicima i časnim sestrama.
Ondje ga prozvaše “kaputić”, zbog pohabanog odijela koje imaše na sebi i ‘pater Juanito’ zbog njegove spremnosti da uvijek razgovara sa svima i dadne koju utješnu riječ.
U njegovom podsjetniku nalazili su svi ovi događaji i dnevni raspored, te pobožnosti koje je svakodnevno obavljao.
U noći 23. kolovoza 1936. na povik: ‘Sloboda’, on i njegovi prijatelji iziđoše iz zatvora gdje ih dočekaše vojnici i na mjestu pobiše.
To je bila posljednja žrtva zadovoljštine koju je p. Ivan od Kriza prinio Bogu Ocu u zajedništvu s Presvetim Srcem Kristovim na spasenje Španjolske i čitavog svijeta, da se po riječima oca Dehona, utemeljitelja Družbe Svećenika Srca Isusova uspostavi “Kraljevstvo Srca Isusova u dušama i zajednici”.
