Naš utemeljitelj

Djetinjstvo i mladost

Lehon Dehon rođen je u sjevernoj Francuskoj 14. ožujka 1843. godine u mjestu La Capelle.

Roditelji su mu bili imućni zemljoposjednici. Majka Štefanija je bila tradicionalno pobožna žena i brižna majka koja se je bavila kućnim poslovima. Njegov otac Julije Aleksander je vjerski bio prilično indiferentan, ali u duši dobar, plemenit i pošten.

Nakon osnovnog školovanja imali su namjeru dati sina u grad na školovanje i očekivali su da će napraviti znanstvenu karijeru i postići ugled u društvu. Sve je krenulo u tom smjeru.

Sa šesnaest godina je završio klasičnu gimnaziju u Hazebrouck-u, gdje je boravio u internatu, koji su vodili svećenici iz Flandrije.

Pravnik

Kada je položio ispit zrelosti, roditeljima je izrazio želju da krene u sjemenište. Otac se je toj želji odlučno suprotstavio i odlučio poslati sina na studij u Pariz. Majka je bila zabrinuta za njegovu vjeru i ljudsko dostojanstvo, s obzirom na gradsku sredinu u koju je odlazio.

Ipak godine koje je proveo u Parizu odlično je iskoristio da učvrsti svoj duhovni poziv koji je osjećao.

Upisao je studij prava. Vrijeme je provodio između svoje studentske sobe, fakulteta i crkve, gdje se je aktivno uključio u studentsku katoličku grupu.

Godine 1864. završio je studij na Sorboni u Parizu i u svojoj 21. godini stekao doktorat iz prava.

Nakon studija, vratio se je kući i ponovno roditeljima iskazao svoju želju za svećeništvom.

Otac je i dalje bio protiv toga i potaknuo ga na putovanje na Bliski Istok sa svojim prijateljem arheologom Palustrom. Mislio je da će to atraktivno putovanje svijetom promijeniti njegovu odluku, ali dogodilo se je upravo suprotno, tako da je nakon tog putovanja donio konačnu odluku stupiti u bogosloviju.

Duhovni poziv Leona Dehona

Njegovo turistički pohod koji je trajao 10 mjeseci, izmijenio se je na kraju u hodočašće u Sv. Zemlju. Putovanje je teklo preko Švicarske, Italije, Grčke, Turske, Egipta, sve do sv. Zemlje.

Tamo se našao u Jeruzalemu baš u vrijeme Velikog tjedna. To iskustvo sv. Zemlje urodilo je odlukom da odmah ode u Rim. Tamo je proveo oko dva tjedna obilazeći rimske bazilike, a na kraju je uspio doći u privatnu audijenciju kod sv. Oca Pia IX.

U razgovoru sa sv. Ocem izrazio mu je svoju želju da uđe u sjemenište. Sv. Otac mu je predložio francusko sjemenište u Rimu, što je mladi Dehon odmah, bez kolebanja prihvatio. Preostalo je samo da o toj odluci obavijesti svoje roditelje i nakon upisa u sjemenište posjetio je roditelje u rodnom mjestu. Studij teologije započeo je 1865. godine i pokazao se je kao jako dobar rimski student i bogoslov.

Imao je najbolje karakteristike od svojih poglavara i odgojitelja u svemu: karakter – izvrstan; pobožnost i točnost – savršeni; sposobnosti – velike.

Bio je jedan od najboljih studenata u svakom pogledu i puno je obećavao u budućnosti.

Bio je zaređen za svećenika u bazilici sv. Ivana Lateranskog (19.12. 1868.), pola godine ranije nego je to bilo predviđeno.

U godinama 1869 i 1970. sudjelovao je na I Vatikanskom Saboru kao stenograf.

Nakon ređenja nastavio je studij u Rimu stekavši doktorat iz filozofije, teologije i kanonskog prava.

Odlikovao se je ogromnim znanjem, poznavanjem ljudi i društvenih problema.

Pastoralna djelatnost

Odmah nakon ređenja počeo je razmišljati o osnivanju redovničke zajednice koja bi pored tri redovnička zavjeta polagala i zavjet širenja nauka Crkve. Još više proganjala ga je misao osnivanja zajednice koja bi se predavala studiju u rimskom duhu i koja bi imala posebnu pobožnost zadovoljštine Srcu Isusovu za grijehe.

Njegov osobni duhovni vođa savjetovao mu je da sačeka jasnije znakove Božje volje, što je odmah prihvatio. Nakon rimskih studija 3. listopada 1871. godine predao se je na raspolaganje svom biskupu, koji ga je imenovao kapelanom župe Saint-Quentin.

Ta župa u koju je došao bila je duhovno zapuštena, zbog raznih pogubnih utjecaja tadašnjeg načina života. Većina vjernika živjela je daleko od kršćanstva i Evanđelja.

U svom djelovanju o. Dehon stavio je naglasak na sakramentalno dušobrižništvo. Ubrzo je došao do zaključka da se bez kolegija za mladež, doma susreta za radnike i katoličkih novina neće moći puno učiniti za radništvo koje se je udaljilo od Crkve.

Najprije se posvetio mladima. Za njih je osnovao Patronat sv. Josipa, kojim se je u početku sam brinuo.

Svojom gorljivošću i osobnom privlačnošću počeo je stjecati naklonost mnogih pristaša i simpatizera te njegove djelatnosti. Mnogi su ga i materijalno podupirali u njegovim nastojanjima da privuče mlade u Crkvu.

Posijano sjeme počelo je rasti i donositi plodove. Poraslo je sudjelovanje na misama, kao i prakticiranje sakramenta ispovijedi i pričesti. Sve više ljudi počelo je sa zanimanjem slušati njegove propovijedi i kateheze. O. Dehon ipak nije bio zadovoljan, jer je smatrao da sve to neće puno značiti, ako se ne bude utjecalo također i na poslodavce i vlasnike industrijskih poduzeća. Stoga je započeo i susrete s njima, svaka dva tjedna. Prvi rezultati su bili između ostalog -ukidanje rada nedjeljom. A to je u ono vrijeme bio veliki uspjeh. Sudjelovao je i na državnoj razini u raznim kongresima na socijalne teme i interesirao se je svakom djelatnošću na tom području.

Osnivač Družbe svećenika Srca Isusova

Nakon povratka u Francusku angažirao se potpuno u dušobrižništvo na području matične biskupije, posvećujući se posebno radu s mladima, među radnicima i bolesnicima u Saint Quentinu.

Socijalni problemi radnika i velika nepravda postat će za o. Dehona predmet duhovnog razmišljanja: njihovi izvori, te razmatranje svog svećeničkog poziva u kontekstu takvih socijalnih prilika.

Dolazi do zaključka da je glavni razlog postojeće situacije “udaljavanje cijelog društva od Krista i odbacivanje Njegove ljubavi”.

Zahvaćen Kristovom ljubavlju i čvrsto povezan sa Srcem Isusovim, te blizak problemima suvremenog brata čovjeka o. Dehon osniva 28. lipnja 1878. godine novu redovničku zajednicu.

U svojim zapisima o tome piše: “Želio sam realizirati dvije incijative: Voditi svećenike i vjernike Srcu Isusovu da Mu darujemo svakodnevno dar ljubavi u adoraciji i učiniti sve na području socijalne pravde, te provesti među ljude Evanđelje ljubavi”.

Taj apostolat treba neprestano širiti i jačati.

Proglašenje o. Dehona Slugom Božjim

Dana 08. travnja 1997. godine, sveti Otac Ivan Pavao II. je na specijalnoj audijenciji proglasio Dekret o priznavanju herojskih kreposti štovanog osnivača Družbe Svećenika Srca Isusova. Važan je to dokumenta na putu proglašenja svetim našeg oca Osnivača, koji od 08. travnja u Crkvi slovi kao “Leon Dehon – dostojan časti.”

Devetnica po zagovoru Sluge Božjega o. Leona Ivana Dehona:

Svemogući Vječni Bože, izvore posvećenja i ljubavi, daruj mi milost za koju te molim… Imam duboku vjeru da ćeš me uslišati po zagovoru sluge o. Leona Dehona. Nikada, o Gospodine, Providnost Tvoja ne vara. Pokaži mi je i u sadašnjoj potrebi, da se proslavi Tvoj Sluga, koji je predao sve, želeći ispuniti svoju misiju zadovoljštine prema Presvetom Srcu Isusovu i izmoliti milost vječnoga spasenja duša. Amen. (3 Slava Ocu i 1 Zdravo Marijo)