Predragi prijatelji,
krhka urbana i socijalna struktura grada Beirae i područja na takozvanom beirskom koridoru, gdje živi oko milijun ljudi, uzdrmani su uraganom kategorije 4-5 u noći između četvrtka na petak, odnosno s 14. na 15. ožujka. Vjetar je puhao brzinom od preko 200 km na sat. U gradu su porušene zgrade, prozori porazbijani, a drveće počupano. Električni stupovi i televizijske antene su porušeni i potrgani. Na rubovima gradskih naselja potpuno su uništene mnoge kuće. Puno je stradalih. Riječ je o nekoliko desetaka žrtava, ali je teško dobiti točne podatke s obzirom na to da telefonska mreža ne funkcionira, a država nema kapaciteta potrebnih za prikupljanje podataka.
Od četvrtka nije bilo struje, vode, prekinuta je telefonska komunikacija, a jedini put koji povezuje grad s ostatkom zemlje bio je zapriječen vodom, poplavljen. Ovu poruku bilo je moguće prenijeti zahvaljujući telefonskom stupu i anteni koji su priručno ponovno podignuti u zračnoj luci koja je bila zatvorena tri dana.
Jedini operacijski blok u cijeloj regiji bio je onaj u centralnoj bolnici. No, i on je ostao bez krova, potopljen je i tako postao neupotrebljiv. Škole su zatvorene na neodređeno vrijeme. Većina školskih učionica imala je limene krovove od čega je najveći broj nestao u uraganu. Biskupija je na ovom području imala škole koje je polazilo više od 9.000 učenika.
Hrana je mnogim obitelji već je ionako bila na izmaku, a sada su još i cijene skočile. Zalihe hrane su ograničene jer su mnoga skladišta i trgovine ostali bez krova i namirnice su propale.
Kiša i dalje neprestance pada. Kuće bez krovova izložene su na milost i nemilost oborinama, ali i poplavama iz rijeka koje bujaju uslijed ciklonskog nevremena. Rijeke u unutrašnjosti Zimbabvea su poplavljene.
Imamo 25 župa na ovom području i gotovo sve su pretrpjele ozbiljne štete. Tri crkve su doslovno sravnjene sa zemljom. Oštećene su i kuće svećenika koji rade u tim župama, oštećeno je i sjemenište gdje se upravo dovršavala blagovaonica i kapela, oštećena je i biskupijska radio postaja te mnoge druge zgrade biskupije. Čak je i moja kuća, biskupska kurija, ostala potpuno bez krova. Prvi kat sa spavaćim sobama zjapi otvoren prema nebu i natapa ga kiša. Zbili smo se nekako u prizemlju, no voda se spušta niz stube i kapa sa stropova na mnogim dijelovima.
U ovom trenutku nema puno toga što se može učiniti. Skladišta s građevinskim materijalom za pokrivanje kuća, unatoč napuhanim cijenama, ‘rasprodana’ su za dva dana. Čak i kada bi materijal bio dostupan, radi se o mjesecima rada za nekolicinu dostupnih kvalificiranih radnika.
Nastojimo prikupiti podatke kako bismo utvrdili razmjere štete, barem što se zgrada biskupije tiče, te očistiti dvorišta od iščupanih stabala i porušenih dijelova krovova.
Zapanjujuće je da bez obzira na ovakav ‘scenarij’, kada koga od ljudi pitate kako je, s osmjehom odgovaraju: „Dobro.“ U predgrađima, gdje su kuće osobito nastradale, ljudi skupljaju dijelove razasutih krovova i pokušavaju napraviti mala skloništa za svoje obitelji – ponekad postavljanjem svega nekoliko limova/pregrada na još dva preostala zida onoga što su do jučer zvali „domom“.
I sam, također, govorim: „Dobro sam.“ Pokušavamo se hrabro suočiti s onim što dolazi dan za danom, nadajući se da će barem napokon prestati padati kiša.
Pozdrav svima,
bp. Claudio dalla Zuanna, scj (dehonijanac)
nadbiskup Beirae (Mozambik)
